Edim Kadić: Kriminalac? Licemjer!

0
1061

Komercijalni direktor Javne zdravstvene ustanove „Gradske apoteke“ Tuzla, vijećnik u Gradskom vijeću Tuzla i (kako voli reći sam za sebe) političar već 20 godina – Edim Kadić, na zadnjoj je sjednici Gradskog vijeća Tuzla demonstrativno najavio kako pokreće kampanju za prestanak finansiranja političkih stranaka.

Piše: Danijel Senkić/Salines.info

Inicijativa bi bila i primamljiva da je nije pokrenuo baš on – dvadesetogodišnji budžetki uhljeb.

Zašto je Kadiću trebalo čak 20 godina da pokrene ovu kampanju?

Edim Kadić pokrenuo kampanju?? Edim Kadić pokrenuo bilo šta??

Tragom ove nevjerovatne informacije, posjetio sam profil Edima Kadića na jednoj od društvenih mreža, kad gle čuda, ekspert u nezakonitom trošenju desetina miliona javnog novca podijelio status nekakve stranice. Obzirom kako je revitalizirao Gradske apoteke, a o čemu je uveliko raspravljano na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća Tuzla, shvatili smo da Kadić ustvari misli da je dijeljenje tuđeg statusa njegovo lično pokretanje kampanje. Isto kao što je ubjeđen da je dovođenje javne ustanove skoro pred stečaj, ustvari revitaliziranje iste.

Znači, nije do njega. To nije Edim. To je njegov imaginarni drug.

Ne, nemojte pomisliti da smatram da je Kadić lud. Između ludila i licemjerstva velika je razlika. Ludilo je lični poremećaj. Licemjerstvo je ludilo zbog kojeg pati okolina.

Da li je Edim Kadić slučajno izračunao koliko je budžetskog novca u dvodecenijskoj političkoj karijeri gurnuo u vlasitit džep? Ako nije, bilo bi lijepo da javnost u okviru ove svoje kampanje upozna i sa tom činjenicom.

Zašto Kadić ovu kampanju (pa makar se ona odnosila i na dijeljenje tuđih statusa) nije pokrenuo prije nego je izbačen iz jedne, a degradiran i izbačen sa svih funkcija u drugoj stranci?

Ili, zašto se Kadić nije sjetio ove inicijative prije nego je izbačen iz gradskih komisija gdje je svaki mjesec uzimao 500 KM budžetskog novca?

Zato što je licemjer koji je navikao da lično bogatstvo gradi preko leđa građana,  što kroz budžetski, što kroz javni novac. Malo kroz paušale, a puno više kroz prikriveni rabat i nepoštivanje Zakona o javnim nabavkama.

Bez ikakve namjere da branim ovog umilnog stručnjaka za muljaže, tekst bih priveo kraju rečenicom iz jedne svima poznate reklame: „Kad’ si gladan, nisi svoj!“ Pa možda baš iz tog razloga i spava na sjednicama, a između naleta sna riječ traži sa visoko podignuta tri prsta.