I sjećanje je kultura

0
69

„Možda je za neke Srebrenica prošlost i historija, ali za nas je život“ kazao je u potresnom govoru tokom komemoracije posvećene žrtvama genocida u Srebrenici Nedžad Avdić koji je imao sedamnaest godina kada je zarobljen i odveden na strijeljanje, ali se uspio spasiti. U prvim redovima, kao i svih prethodnih godina nismo vidjeli članove porodica žrtava a komemorativni skup čija je funkcija odavanje počasti žrtvama i promocija kulture sjećanja se pretvorio u mjesto na kojem politički i vjerski lideri homogeniziraju i iskorištavaju žrtve i njihove porodice kako bi prikupili jeftine političke poene.

Piše: Kemija Hodžić

Kultura sjećanja utemeljena na znanju, ciljevima i uzrocima ratnog sukoba na prostoru Bosne i Hercegovine te zločinima i zločincima koji su proizvod istog, se svela na homogeniziranje, mobiliziranje i političko manipuliranje u svrhu jačanja političkih, etničkih i vjerskih elita pa smo tokom komemoracije u Srebrenici mogli čuti turskog ministra koji promovira Zirat banku i njihove kredite a na komemoraciji u Bratuncu organiziranoj u znak sjećanja na ubijene Srbe, predsjednik Bosne i Hercegovine Milorad Dodik je iskoristio svoje obraćanje kako bi se medijski obračunao sa bošnjačkim političarima koristeći etničku simbolizaciju u kojoj je srpski narod žrtva svjetske urote. Bez zajedničkog spomenika svim nevino ubijenim građanima Bosne i Hercegovine, komemoracije organizovane u znak sjećanja nevino stradalih Bošnjaka, Srba ili Hrvata su od njihovog nastanka do danas mjesta etničko/političkih ekspozea a sustavno njegovanje sjećanja je svedeno tek na puki broj ubijenih dok je ideologija zbog koje su stradali još uvijek živa.

U Bosni i Hercegovini je tokom rata ubijeno devedeset pet hiljada devetsto četrdeset građana (uključujući i posmrtne ostatke devet hiljada šesto osamdeset četiri osobe za kojima se još uvijek traga) od čega su trideset osam hiljada dvjesto trideset devet ubijenih bili civili te pedeset sedam hiljada sedamsto jedan vojnik. Između tri i po i četiri hiljade vojnika je ubijeno nakon zarobljavanja u svojstvu ratnih zarobljenika koji prema međunarodnim konvencijama o pravima i običajima ratovanja su zaštićene osobe. Trideset jedna hiljada sto sedam civila bošnjačke nacionalnosti je poginulo tokom ratnog sukoba, te trideset hiljada devetsto šest vojnika. Četiri hiljade sto sedamdeset osam civila srpske nacionalnosti je ubijeno te dvadeset sedam hiljada sedamsto sedamdeset pet vojnika. Četiri hiljade sto sedamdeset osam civila hrvatske nacionalnosti je ubijeno, dok je poginulih vojnika pet hiljada devetsto devetnaest.

Nijedna dosadašnja komemoracija održana u znak sjećanja na nevino ubijene građane Bosne i Hercegovine, nijedan političar koji svojim govorom oduzima pravo govora porodicama žrtava, nikada nije izrazio pijetet za ovih trideset osam hiljada devetsto trideset devet ubijenih civila a da pri tome nije pokušao opravdati zločince iz etničke skupine kojoj pripada. Nijedan političar, koji je izabran da štiti interese svih naroda u Bosni i Hercegovini nikada nije tražio krivce za rušenje Saborne crkve Svete trojice u Mostaru a u isto vrijeme žalio zbog rušenja Ferhadije u Banja Luci. Nijedan političar finansiran novcem poreskih obveznika, građana Bosne i Hercegovine, štiteći prava etničke skupine kojoj pripada nije pokušao da ne oduzme prava drugim etničkim skupinama. Nijedan bosanskohercegovački političar nikada nije odao počast svim nevino stradalim civilima na prostoru Bosne i Hercegovine zalagajući se jednako za procesuiranje srpskih, hrvatskih i bošnjačkih zločinaca.

Žrtve Trusine su jednako nevine kao i žrtve Ahmića. Devetogodišnja djevojčica, Augustina Grebenar koja je poginula na dječijem igralištu u Vitezu zajedno sa još sedam svojih drugara je jednako nevina kao i sedamdeset četiri civila poginula na školskom igralištu u Srebrenici. Krivci odgovorni za ispaljenu granatu na dječije igralište u Vitezu moraju odgovarati za svoja zlodjela jednako kao i krivci odgovorni za granatu ispaljenu na školsko igralište u Srebrenici. Žrtve Doljana su jednako nevine kao i žrtve Bune, a iza svake nevino ubijene žrtve stoji ime i prezime koje treba i mora odgovarati za svoj zločin a sve dok se to ne dogodi djeca će nam nositi teret kolektivne krivice koji su nam nametnuli oni koje smo birali da štite interese svih naroda u Bosni i Hercegovini.

„Možda je za neke Srebrenica prošlost i historija, ali za nas je život“ – ista rečenica važi za sva mjesta stradanja na prostoru Bosne i Hercegovine i sve porodice nevinih žrtava stradalih u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini.